Smisao

Vrijeme

Mozda je najteze poceti pisati. Cuj mene sigurno je najteze poceti pisati. Uobliciti misao a potom je prenjeti na papir kako bi nekom drugom dali ideju, poruku, pouku koja bi ga vodila kroz zivot i ne bi mu dozvoljvala da odustane od zapocetog. Moram se ispraviti, vidim da grijesim, najteze je poceti. Koliko ste prilika propustili zbog toga "ma krenut cu sutra"? Koliko ste ispita pali zbog predrasuda koja su vam drugi nametnuli? Jer je njima bilo tesko poceti, pa je i vama sad jer su vam oni rekli. Koliko puta niste prisli djevojci jer ste mislili da nemate sanse a mozda ste upravo vi bili bas taj. Dok vi skupite snage za pocetak, za prvi korak, vremena je vec debelo isteklo, vreme prolazi i ne vraca se. I onda zalite za propustenim prilkama, ispitima, djevojkama krivite druge, krivite vrijeme. Zivot nam je kao pijescani sat, dje pijesak reprezentuje nas zivot, kad se rodimo neko ga okrene i on krene da curi, igra pocinje. Uvjek se mozemo okrenuti unazad i obradovati se uspomenama. Ali sta je sa onim sto nam predstoji? Sto treba tek da dodje? Zamislite da gornji dio sata ne vidimo. Da ne mozemo da znamo koliko nam je pijeska preostalo? Da li bi vam onda bilo tesko poceti? Ne mora da znaci da ce neko od 60 godina skoro umrijeti a neko ko danas slavi 18-ti rodjendan da ima citavu vijecnost pred sobom. Nemojte dozvoliti da otidjete a da za vama ne ostane nista. Da vas pamte samo vasi najbilzi. Zivot je pun mogucnosti koja na sve nas cekaju, na vama je da im se predate i iskoristite to maksimalno. Rastite jer je to svrha zivota, pustajte korijenje dje god da stignete i koliko god dugacko mozete, razvijajte nove vijestine, ucite nove jezike, upoznajte nove kulture, sklapajte nova prijateljstva nemojte dozvoli da samo tako otidjete, nemojte.

Uvjek su mi u glavi roditelji/roditelj, i zadnjih dana slusam razne zivote price, iskustva mladica i djevojaka, imajte na umu koliku su vasi roditelji zrtvu napravili da bi vi bili danas dje jeste. Davaju i vise nego sto zaradjuju za vase nove patike, odjecu, placaju vam telefone ili otplacauju, samo da bi vama omogucili da ne zaostajte za drugima, da bi vas prikazali u boljem svijetlu nego sto jeste zapravo. Zrtvovali su svoje ciljeve da bi vi mogli da ostvarite svoje. 

A vama je tesko!

Prepusite se da vas ideje vode kroz zivot, kao sto je vijetar vodio moreplovce u nove pobjedete, tako i vi jedrite svojim zivotom i uplovite u luku koja samo vama odgovara.

Svi mi odlazimo, ali ono najvrijednije od nas ostavljamo na kraju nase epizode, nemojte da ostavite nista. Jer nista je prosjek, a ko jos danas voli prosjek?